Preseljenje u drugi grad: DA ili NE? Pitali smo influencere Rafaelu Sebu i Matea Eleza
Selidba u drugi grad je miks svega: osjećaja slobode, uzbuđenja i onog trenutka kad shvatiš da ti zapravo najviše fale sitnice. Kava s ekipom iz kvarta, obiteljski ručak i onaj poznati osjećaj da si svoj na svome.
Za članove Mood Media tima, influencere koji su zbog posla i obrazovanja odlučili okrenuti novu stranicu i preseliti se u drugi grad, ta je odluka donijela i prilike i izazove. Pričali smo s Mateom Elezom i Rafaelom Sebom.
„S obzirom na to da sam se preselio zbog faksa i da sam uz to išao s dva prijatelja iz Splita te živio u studentskom domu, preseljenje je prošlo ful lagano. Lakše je kad si s nekim, a osim toga tamo je bila cijela ekipa iz cijele Hrvatske, svi su došli s istim ciljem. To puno olakšava stvari“, govori Mateo Elez.
Dodaje kako je ključna odluka bila vezana upravo uz obrazovanje i osobni razvoj.
„Prijelomni trenutak bio je faks. Kao prvo želio sam se malo maknuti iz Splita, osjetiti život izvan svog grada, izvan comfort zone, a drugo: htio sam ići na što kvalitetniji faks, što je u mom slučaju bio zagrebački FER.“
Iako se brzo prilagodio novom gradu, Splitu se vraća kad god stigne.
„Doma sam uvijek išao za praznike, blagdane i uvijek ljeti. Otkad sam se prije sedam godina preselio to mi je navika, sedmi i osmi mjesec u Splitu. Mislim da će tako i ostati.“
A što mu najviše nedostaje?
„Fali mi sunce, more, splitski mentalitet. Bitno je da se ubacimo u more, popijemo kavu, a ostalo ćemo lako. Split za mene predstavlja opušteniji lifestyle, a Zagreb uvijek vežem više uz posao, obaveze.
Ipak, na prvom mjestu je obitelj.
„Fali mi obitelj najviše, ali oni znaju često naletit u Zagreb, pa smo ipak zajedno.“
Slično iskustvo dijeli i Rafaela Seba.
„Obitelj. Obitelj mi najviše fali jer smo jako povezani. Moje sestre, mama, nećaci i nećakinja, baš mi puno znače. Naravno, uvijek sam nostalgična i za tim slow life životom kad si tinejdžer, kad je sve bilo lagano i bez briga.“
Priznaje da joj prvi mjeseci nakon preseljenja iz Omiša nisu bili tako jednostavni.
„Pa nije bilo najlakše. Teško je otić iz svoje sredine gdje je sve tvoje i sve ti je poznato. Bilo mi je malo lakše jer sam prije Zagreba živjela u Varaždinu godinu i pol pa sam ‘navikla’ biti udaljena od doma. Ali ovo je prvi put da sam odselila, a da znam da ću taj grad zvati svojim domom možda cijeli život. Prednost je što su moji prijatelji više manje svi u Zagrebu što mi je puno pomoglo da se brže prilagodim.“
Odluka o preseljenju bila je najviše poslovna.
„Moj grad je postao mala sredina za mene i za moj posao, htjela sam se više širiti u poslovnom svijetu, napredovati u karijeri, a u ovom poslu je Zagreb baš centar. Moram priznati da sam Zagreb jako zavoljela i pronašla sam svoj život tu.“
Preseljenje je uvijek balansiranje između novog i starog života i navika. U tome je možda i poanta: možeš graditi novi život, a da pritom ne izgubiš onaj stari koji te definira. Važno je samo da se uvijek osjećaš kao da si pronašao svoje mjesto - barem u datom trenutku!
