Društvene mreže posljednjih su dana preplavljene novim trendom koji uz pomoć digitalnih alata i umjetne inteligencije korisnike pretvara u karikature. Stilizirani portreti, prenaglašene crte lica i humoristični prikazi nas zatrpanih poslom brzo su osvojili Instagram, TikTok i druge platforme, a sudjelovanje u trendu postalo je gotovo očekivano.
I opet se tu uključuje poznati FOMO, odnosno fear of missing out ili strah od propuštanja. Pojam je to koji se odnosi na osjećaj nelagode da ćemo nešto važno propustiti ako se ne uključimo. Kada su društvene mreže preplavljene nekim trendom lako se stvara dojam da svi sudjeluju i da izostanak znači biti izvan tog nekog zajedničkog trenutka.
Ali evo jedan mali podsjetnik. Trendovi na internetu danas se mijenjaju brže nego ikada. Ono što je jučer bilo „must-have“, već sutra može pasti u zaborav, zamijenjeno novim formatom, filterom ili izazovom. U takvom ritmu sudjelovanje u trendovima često dolazi spontano: iz znatiželje, želje za igrom ili jednostavno zato što je zabavno vidjeti sebe u drugačijem, karikiranom izdanju.
Ipak, istovremeno u takvom okruženju lako je pomisliti da je sudjelovanje u trendovima nužnost za opstanak na internetu, a ne samo vlastiti kreativni izbor.
Algoritmi favoriziraju stalnu aktivnost, a korisnici/i to ne samo biznis korisnici nego i privatne osobe su često pod pritiskom da budu u tijeku. Jer to im donosi vidljivost, kontakte, potiče angažman i komunikaciju.
Važno je zato naglasiti da ne postoji ispravan ili pogrešan odgovor na pitanje: Sudjelovatili i ne? Sasvim je u redu sudjelovati u trendu ako nas veseli, ako se s prijateljima zbog toga smijemo ili osjećamo povezanost s drugima. Jednako tako, u redu je i preskočiti ga ako nam nije zanimljiv ili ako osjećamo zasićenje stalnim promjenama.
Svaki novi trend dobar je primjer šire digitalne stvarnosti u kojoj živimo i sudjelujemo iz dana u dan: trendovi se ovih dana rađaju i nestaju gotovo istovremeno. Ovaj je, ako malo bolje promislimo, zanimljiv i u kontekstu toga kako umjetna inteligencija prikuplja podatke o nama tijekom razgovora i kako prezentira te iste podatke.
Sudjelovati ima smisla kada dolazi iz osobne želje, a ne iz potrebe za potvrdom ili vidljivošću. Jednako tako, ne sudjelovati može biti svjesna, zdrava odluka, znak zasićenja, odmaka ili jednostavno osobnog ukusa. U vremenu u kojem algoritmi potiču stalnu aktivnost, možda je najveći luksuz upravo mogućnost izbora: reći „da“ kad nam se želi i „ne“ kad osjetimo da nam je dosta. Nevidljiva granica između slobodnog izbora i društvenog očekivanja pritom postaje sve tanja. Kada sudjelovanje više nije rezultat znatiželje ili veselja, nego straha od ispadanja iz toka, tada gubi svoj smisao i postaje obična obaveza.
Na kraju, u vremenu u kojem živimo najveća vrijednost su ipak osobni izbor i vrijeme, a odluka o sudjelovanju/nesudjelovanju pripada svakome od nas.
P.S. Za potrebe teksta iskoristili smo karikature kreatorice Mood Media tima Ane Barčot koja se itekako zabavila, a u cijelu priču je ubacila i supruga. Bacite oko na njezin profil.
